Udruga WiFiHR je započela s radom 2003 godine, no projekt WiFiHR je nešto stariji, a započeo je s radom 2002 godine.

Tijekom 2002. godine pojavile su se prve lako dostupne bežične mrežne kartice zasnovane na Prism II chipsetu. Kartice su bile skupe, ali su tada bile zadnji krik tehnologije. Kartice su koristile, tada novi, IEEE 802.11b protokol koji je nudio brzine prijenosa podataka čak do 11 Mbit/s što je bio značajan odmak u brzini od starijeg 802.11 protokola. 802.11 protokol postizao je brzine od 1 ili 2 Mbit/s koristeći pri tome frekvencijski pojas od 2412 MHz do 2484 MHz. Tijekom vremena tehnologija se je značajno promijenila, ali frekvencijski pojas u kojemu radimo je i dalje isti. Imajući na umu kako ova, posve nova, tehnologija omogućuje neslućene mogućnosti povezivanja računala, a s obzirom na sporost tadašnjih telekomunikacijskih veza, skupina studenata sa Fakulteta Elektrotehnike i Računarstva i Fakulteta Strojarstva i Brodogradnje odlučila je oformiti skupinu koja bi istražila mogućnosti ove nove tehnologije. Skupina je dobila ime FSBWireless jer je radila pod okriljem Fakulteta Strojarstva i Brodogradnje. Najistaknutiji članovi skupine su bili Matija Mintas ( Max, FSB ) i Tomislav Čohar ( Cardi, FER ). Praktički istovremeno, započeo je s radom i projekt ZGWireless. Projektu ZGWireless bila je ponuđena suradnja, no na žalost, ta suradnja je odbijena.

U jesen 2002. godine nabavljene su Lucent/Orinoco kartice zasnovane na Lucent chipsetu, par Agere Lucent RG 1000 AP uređaja za izgradnju pristupnih točaka, jedan DLink 900 AP+ uređaj zasnovan na Texas Instruments ACX100 chipsetu, nekoliko 24 dbi usmjerenih antena te jedna omnidirekcionalna 8 dbi Hyperlink antena. Bili smo spremni za isprobavanje nove tehnologije. Koristeći znanje koje smo stekli proučavajući praksu radioamatera uspješno smo postavili prvu pristupnu točku projekta koja je radila na Fakultetu Strojarstva i Brodogradnje. S obzirom na cijenu opreme odlučili smo se okušati u samogradnji antena pa smo izradili prve kantene koje su radile zadovoljavajuće. Zatim smo odlučili montirati kantenu na satelitski reflektor po uzoru na Seattle Wireless projekt. Pokazalo se da tako izrađena antena postiže bolje rezultate u prijemu i odašiljanju signala u odnosu na kupovne 24 dbi antene. Odustali smo od dalje kupovine 24 dbi antena jer je satkantenu bilo lako i jeftino izraditi. Satkantene su nam omogućile isprobavanje tehnologije na većim udaljenostima.

Iako je 802.11 protokol kao i njegove inačice dizajniran za komunikaciju na kratkim udaljenostima ( manje od 2 kilometra ) odlučili smo krajem 2002. godine pokušati uspostaviti prvu udaljenu vezu između zagrebačke Dubrave i Fakulteta Strojarstva i Brodogradnje. Udaljenost je 7 km pa nismo bili optimisti, pogotovo zbog niza prepreka koje su nam mogle „smetati“. Uz ograničenu vidljivost, ali puni entuzijazma uspjeli smo, smrzavajući se na krovu zgrade u Dubravi, dobiti signal sa pristupne točke na FSB-u koristeći satkantenu, a spajajući se na omnidirekcijsku antenu od 8 dbi. Pokus je bio uspješan a link uspostavljen. Kako je tada već postojao link imeđu Siget-a i FSB-a rodila se ideja o izgradnji male mreže kao bi se naše točke, Siget i Dubrava, povezale.

Povezivanje Siget-a i Dubrave bio je neovisan projekt u odnosu na projekt FSBWireless pa je dobio i novo ime. Projekt je nazvan WiFiHR. Naime, puni entuzijazma, smatrali smo kao ćemo, ukoliko uspijemo povezati Dubravu i Siget, moći povezati cijelu Hrvatsku koristeći ovu tehnologiju. Na žalost, preračunali smo se. Naime, nismo uračunali druga ograničenja, poglavito zakonsko-regulacijska, koja nam nisu, a ni danas ne idu na ruku. Ipak, zahvaljujući radioamaterskoj regulaciji, a kao radioamateri, mogli smo koristiti donji dio spektra u 2.4 GHz te zračiti jačim snagama. Ova činjenica nam je omogućila uspostavljanje linka. Kako bi mogli uključiti druge entuzijaste u naš rad odmah su podignute pristupne točke. Prva podignuta točka nosila je ime WiFiHR.Siget, a nedugo nakon nje, postavljena je točka WiFiHR.Dubrava ( do danas najstarija točka WiFiHR mreže ).

Početkom 2003. godine pridružio nam se je malen broj entuzijasta koje su predvodili Robert Šmorhaj ( XmiX ) i Krešimir Đido ( Burke ). Robert je po uzoru na već uspostavljene linkove podigao točku Bus, a Krešimir točku Pesca. Na postojeće točke Dubrava i Siget spojili su se novi korisnici mreže pa je zajednica WiFiHR počela rapidno rasti, što dizanjem novih točaka, što spajanjem novih korisnika. Znali smo naime, da moramo, zbog zakonskih ograničenja, podići što više točaka kako ne bi morali zračiti iznad zakonski dopuštenih granica. Iako nam je radioamaterska regulacija dopuštala i jače zračenje bilo je mnogo članova koji nisu bili radio amateri i koji nisu smjeli koristiti frekvencijske pojaseve koje smo htjeli koristiti. Danas su većina tih članova radio amateri pa taj problem više nemamo, no tada je to bio gorući problem zajednice.

U drugom mjesecu 2003. godine dogodila se je prekretnica. Naime, zajednica je toliko narasla da je bilo potrebno organizirati zajednicu tako da se omogući dalje širenje mreže i prijem novih članova na organiziran način. Upravo iz tog razloga osnovana je udruga WiFiHR. Na žalost, jedan od vodećih ljudi, Matija Mintas, nije želio nastaviti rad kao predsjednik udruge jer je on postigao ono što je htio, a to je bilo, isprobati novu tehnologiju i dati osnove za razvoj zajednice. Matija nije napustio mrežu no nije ni sudjelovao u daljem radu Udruge. U svakom slučaju Matiji smo zahvalni za sav njegov doprinos u počecima rada zajednice jer bez njega ne bi bilo kako mreže tako ni udruge WiFiHR.

Na osnivačkoj skupštini Udruge WiFiHR za predsjednika Udruge izabran je Tomislav Čohar, a za tajnika udruge Robert Šmorhaj. Udruga je upisana u registar udruga te je formalno započela s radom. Mreža se je i dalje širila jako brzo, a tehnologija je vrlo brzo napredovala. Kako je tehnologija napredovala WiFiHR je usvajao nove standarde pa su najnoviji linkovi građeni na 802.11g standardu. 802.11g standard nam je omogućio veće brzine prijenosa podataka na istim udaljenostima. Kako to obično biva, novija tehnologija je bila i skuplja tehnologija ! Taj problem smo riješili uporabom kartica zasnovanih na Ralink chipsetu koje su bile jeftine, a radile su zadovoljavajuće. Velika prednost Ralink kartica je također bila podrška za Linux. Naime, Linux je od početka izabran kao operacijski sustav koji je osnovica rada usmjeritelja prometa na WiFiHR mreži i ta činjenica se do danas nije promijenila. S vremenom smo izradili vlastitu distribuciju Linux-a zasnovanu na Mandriva Linux-u, a nedavno, novu, zasnovanu na Debian GNU/Linux distribuciji.

Uporaba Ralink kartica omogućila je povezivanje na velikim udaljenostima i rast zajednice do čak 400 članova. Kontinuiranim eksperimentiranjem, isprobavanjem raznorodnih tehnologija mreža WiFiHR je postala moderna urbana mreža sa velikim brojem stabilnih i redundantnih linkova visoke propusnosti. S vremenom na mrežu su se spajali ljudi raznih interesa, ne nužno entuzijasti u području bežičnih tehnologija, pa je uočena činjenica da Udruga više ne okuplja samo entuzijaste nego i osobe koje su sposobne oplemeniti našu zajednicu znanjima i iskustvima iz drugih područja ljudskih djelatnosti. Samo dizanje točaka, povezivanje korisnika i ispitivanje bežičnih tehnologija više nije jedina djelatnost Udruge, danas je udruga WiFiHR mnogo više od toga.

Udruga WiFiHR, danas, okuplja pojedince različitih interesa i djelatnosti koje spaja zajednička mreža WiFiHR. Upravo zbog različitosti interesa i djelatnosti od kojih Udruga WiFiHR može samo profitirati, tijekom početka 2007. godine, donijete su odluke uprave Udruge WiFiHR kojima mreža WiFiHR postaje navažniji, ali ne i jedini projekt Udruge WiFiHR. Naime, Udruga WiFiHR započela je s radom na nizu drugih projekata ne nužno vezanih uz bežične komunikacije. S obzirom na obim posla u Udruzi i u mreži WiFiHR, izvršene su izmjene upravne strukuture kao i izmjene ovlasti i odgovornosti uprave. Danas mrežom WiFiHR upravlja izvršni odbor mreže WiFiHR koji je pod kontrolom upravnog i nadzornog odbora Udruge, ali s visokim stupnjem autonomije. U sklopu Udruge WiFiHR djeluje i novoosnovani radio klub 9A1EET koji našim članovima omogućuje školovanje za radioamatere kao i istraživanje vrlo interesantne radioamaterske djelatnosti.

S ponosom možemo istaknuti da je Udruga WiFiHR u svojih 4 godine postojanja uspjela okupiti veliki broj ljudi oko jednog zajedničkog interesa, a to je neograničena i besplatna komunikacija. Komunikacija je temelj drugim djelatnostima poput organizacije sportskih okupljanja, društvenih događaja i sl.

Budući da jako cijenimo otvorenost kako u računalnom smislu tako i u društvenom smislu možemo istaknuti da smo jedna od rijetkih udruga koje se odlikuju kako raznolikošću članstva tako i kvalitetnim odnosima s nama srodnim Udrugama i zajednicama. Pri tome bi istaknuli da smo ostvarili vrlo dobre odnose i visok stupanj suradnje kako sa Hrvatskim Radioamaterskim Savezom tako i sa brojnim radioklubovima koji u sklopu HRS-a djeluju.

Udrugu WiFiHR, danas, vodi upravni odbor u sastavu : Tomislav Čohar ( predsjednik Udruge ), Marko Kučan ( tajnik Udruge ), Krešimir Đido, Berislav Šega i Slaven Bačelić. Mrežu WiFiHR vodi izvršni odbor koji nema stalno članstvo. Vizija udruge WiFiHR je biti najkvalitetnija udruga korisnika bežičnih mreža u Republici Hrvatskoj, a misija nam je proširiti svoje djelovanje van grada Zagreba te povezati cijelu Republiku Hrvatsku besplatnom, brzom i kvalitetnom mrežom. Vjerujemo kao je ostvariti našu viziju i misiju teško, ali ne i nemoguće. Na žalost, moramo istaknuti i to da naš napor nije prepoznat kao društveno korisna aktivnost koju bi trebalo sponzorirati pa do danas nemamo podršku grada Zagreba, a ni Županije Zagrebačke, no nadamo se da bi se i to moglo uskoro promijeniti.